Programi rada sa počiniocima nasilja u Srbiji su u skladu kako sa međunarodnim dokumentima tako i sa domaćim zakonodavstvom i definisani su jedna od socijalnih usluga neophodnih za dalje sprečavanje nasilja nad ženama. Programi rada sa počiniocima ne treba da budu alternativa kaznama i merama bezbednosti koje se izriču počiniocima za izvršeno delo nasilja u porodici i za druga krivična dela koja predstavljaju nasilje nad ženama. U Nacionalnoj strategiji za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima navodi se, između ostalog, i okvir rada sa počiniocima nasilja u porodici, odnosno pretpostavke na kojima treba da počivaju ovi programi, kao što su: osigurati bezbednost žrtve nasilja, saradnja sa službama koje pružaju podršku žrtvama, dalje važno je da teorijski pristup uključi rodno razumevanje nasilja i isključivu odgovornost počinioca.
U našoj dosadašnjoj praksi rad sa počiniocima nasilja u porodici bio je sporadičan, organizovan kroz projektne aktivnosti (Beograd) ili kao rezultat dobre međusektorske saradnje institucija na lokalnom nivou u procesu zaštite žrtava od nasilja u porodici (Kragujevac). Radu sa počiniocima nasilja se pristupilo na sistematičniji način u okviru projkta „Borba protiv seksualnog i rodno zasnovanog nasilja“ u okviru kojeg je i sprovedeno „Istraživanje dobrih praksi i predlog modela rada sa počiniocima nasilja u porodici“ (Grujić, J., 2010). Cilj ovog istraživanja bio je identifikovanje dobrih međunarodnih iskustava u ovoj oblasti i odabir programa i modela rada sa počiniocima nasilja u porodici i partnerskim odnosima koji bi bio najadekvatniji za implementaciju u Srbiji.
Program za počinioce koji je odabran za implementaciju u okviru sistema socijalne zaštite u Srbiji je Alternativa nasilju (Alternativ til Vold, ATV) iz Norveške. Ovaj model zasniva se na feminističko teorijskoj osnovi, a terapeutski rad može obuhvatati i individualnu i grupnu terapiju. Razvio ga je norveški profesionalni centar Alternativa nasilju – ATV za istraživanja i tretman počinilaca nasilja i osoba koje su svedoci ili su direktno izloženi nasilju. To je jedan od prvih i najpoznatijih centara u Evropi za tretman muškaraca koji vrše nasilje.
Na osnovu ATV modela rada sa počiniocima nasilja, stručnjaci/kinje ovog programa iz Norveške sproveli su obuku, odnosno trening za trenere, odabranim profesionalacima/kama iz tri Centra za socijalni rad u Srbiji (Beograd, Kragujevac i Niš). Na osnovu stečenih znanja i veština formirani su inicijalni timovi profesionalaca/ki koji sprovode tretman sa počiniocima nasilja u porodici. Inicijalni timovi su, takođe, i kreirali i akreditovali model rada sa počiniocima u partnerskim odnosima.
Program „Obuka profesionalaca/ki za tretman počinilaca nasilja u partnerskim odnosima“ akreditovan je u Republičkom zavodu za socijalnu zaštitu u julu 2012. godine (zaveden u Registru akreditovanih programa). Autori/ke programa će raditi dalju obuku zainteresovanih stručnjaka/kinja na teritoriji Republike Srbije. Priručnik daje polaznicima obuke teorijski okvir razumevanja fenomena nasilja u porodici, ali je i praktični vodič kroz seanse.
ZAKONODAVNI OKVIR
Iako je u Srbiji poslednjih godina došlo do pozitivnih pomaka na zakonodavnom nivou, još uvek ne postoji poseban zakon koji se tiče nasilja u porodici, te samim tim ne postoji ni zakonska regulativa vezana za tretman počinilaca nasilja. Nasilje u porodici je na različite načine regulisano Krivičnim zakonom, Zakonom o ravnopravnosti polova, Zakonom o socijalnoj zaštiti i Porodičnim zakonom.
U Nacionalnoj strategiji za poboljšanje položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti (2009–2015.), usvojenoj na sednici Vlade Republike Srbije februara 2009. godine, definisano je šest prioritetnih oblasti, koje su u skladu kako sa identifikovanim potrebama našeg društva tako i sa preporukama koje je Komitet UN za sprovođenje Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) uputio Vladi Republike Srbije. Peta strateška oblast ove strategije i pratećeg Nacionalnog akcionog plana (2010–2015.) je Prevencija i suzbijanje nasilja nad ženama i unapređenje zaštite žrtava, te je i nasilje nad ženama prepoznato kao jedan od šest najviših prioriteta u Srbiji.
Iako se programi rada sa počiniocima nasilja, kao takvi, ne javljaju u Nacionalnoj strategiji za poboljšanje položaja žena i unapređivanje rodne ravnopravnosti, oni su u skladu sa preporukama Nacionalne strategije za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima koja je usvojena na sednici Vlade Republike Srbije u aprilu 2010 godine. Rad sa počiniocima nasilja spada u prvu stratešku oblast ove strategije, a to je prevencija, i to u domenu tercijarne prevencije. U okviru posebnog cilja br. 3 Sprečavanje ponavljanja nasilja, navodi se da programi rada sa počiniocima ne treba da budu alternativa kaznama i merama bezbednosti koje se izriču počiniocima nasilja, već da treba obezbediti uslove za sprovođenje posebnih programa u okviru sistema socijalne zaštite.
Zakoni i akti koji sadrže mere koje se primenjuju ili se mogu primeniti u smislu upućivanja počinilaca nasilja u porodici na psihosocijalni tretman.
Krivični zakon RS (Službeni glasnik RS, br.58/04)
Član 236. stav 1. tačka 6.
„Javni tužilac može odložiti krivično gonjenje za krivična dela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ukoliko osumnjičeni prihvati jednu ili više od sledećih mera…
…Tačka 6. Da se podvrgne psihosocijalnoj terapiji.”
Zakonik o krivičnom postupku RS (Službeni glasnik RS, br.58/04, 85/05, 46/06, 49/07, 122/08, 20/09, 72/09, 76/10, 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014)
Član 283. Stav 1. Tačka 6.
“ Javni tužilac može odložiti krivično gonjenje za krivična dela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godine, ako osumnjičeni prihvati jednu ili više od sledećih obaveza…
…Tačka 6. Da se podvrgne psihosocijalnom tretmanu radi otklanjanja uzroka nasilničkog ponašanja.”
U naredbi o odlaganju krivičnog gonjenja javni tužilac će odrediti rok u kojem osumnjičeni mora izvršiti preuzete obaveze, s tim da rok ne može biti duži od godinu dana. Nadzor nad izvršenjem obaveza obavlja poverenik iz organa uprave nadležnog za poslove izvršenja krivičnih sankcija, u skladu sa propisom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.”