Često postavljano pitanje u praksi, ali i među teoretičarima je i zašto uopšte postoje programi koji se bave osobama koje čine nasilje kao model ponašanja i zašto se javlja potreba za ovim programima u vodećim međunarodnim strategijama? Zašto se počiniocima nasilja ne bavimo samo iz zakonodavne perspektive, upražnjavajući strožiju kaznenu politiku? Važno je istaći da se rad sa počiniocima nasilja u porodici i partnerskim odnosima sprovodi iz perspektive zaštite i dobrobiti žrtava i da se zasniva na feminističkoj osnovi.
Cilj rada sa počiniocima nasilja u porodici i partnerskim odnsima je prestanak nasilja i dugoročna i održiva sigurnost žena i dece, žrtava muškog nasilja, odnosno trajna promena nasilnog obrasca ponašanja muškarca. Ako želimo da se bavimo sistemski i sistematično problemom nasilja u porodici i partnerskim odnosima, moramo se baviti i posledicama nasilja kao i svim akterima nasilja, gde spadaju žrtva i nasilnik, ali i svedoci nasilja, koji su najčešće deca. Pokušaćemo da damo neke od mogućih odgovora na postavljeno pitanje:
NASILNICI SU I OČEVI
Čak i kada interventni timovi pomognu ženama ili ako one napuste nasilnike, oni ostaju očevi svojoj deci i zbog njih je važno da se prekine nasilnički obrazac ponašanja.
Višestruke posledice nasilja u porodici moramo gledati i iz perspektive dece, bila ona nemi posmatrači ili učesnici. Prema istraživanju „Mapiranje porodičnog nasilja u Centralnoj Srbiji“ (Babović M., Ginić K., Vuković O., 2010), žene žrtve nasilja u porodici navode da je u čak 40% slučajeva tokom fizičkog napada koji se odigrao u bilo kom trenutku u prošlosti, bilo prisutno bar jedno maloletno dete. Možda još i više zabrinjava podatak da je samo u poslednjih godinu dana scenama fizičkog nasilja nad ženom u porodici u 25% slučajeva bilo prisutno najmanje jedno maloletno dete. Često se dešava da deca pokušaju da zaštite majku od napada, a često se dešava i da se „slučajno nađu na putu nasilja“. Prema navedenom istraživanju, u 20% slučajeva neko drugi od ukućana je takođe zadobio fizičku povredu prilikom napada na ženu. U 14% slučajeva je to bilo dete uzrasta do 6 godina starosti, u 21% slučajeva je to dete bilo starosti između 7 i 14 godina, dok je u 16% slučajeva dete uzrasta od 15 do 18 godine.
Međunarodne studije upućuju na to da muškaraci koji vrše nasilje nad svojim partnerkama, u čak 50% slučajeva vrše nasilje nad sopstvenom decom. Druge studije upućuju da je partnersko nasilje i nasilje nad decom, identifikovano u 30–50% porodica u kojima je identifikovano partnersko nasilje (Edleson, 2001).
POSTOJEĆI SOCIJALNI SERVISI I INTERVENCIJE UPUĆENI NA ŽRTVE NISU DOVOLJNI
Svedoci smo začaranog kruga u kome institucije ne mogu da odgovore na potrebe žrtve, bilo zbog zakonodavne ograničenosti i nedostatka dokaza ili neadekvatne usluge. Društveni i zakonodavni sistem imaju dugu istoriju normalizacije nasilja i ne reagovanja na nasilje, ali čak i kada policija, sudstvo, tužilaštvo, centri za socijalni rad sve urade što je u njihovoj moći,čak ni to često ne bude dovoljno u zaustavljanju nasilja.
MUŠKARCI NISU ZADOVOLJNI SVOJIM NASILNIČKIM PONAŠANJEM
Istraživanja, ali i praksa u radu sa muškarcima koji čine nasilje, pokazali su da čak i nasilni prestupnici ponekad pate zbog posledica svog nasilničkog ponašanja. Često se događa da nasilnici ne razumeju svoje nasilničko ponašanje, da ne umeju da ga kontrolišu i da ne žele da vrše nasilje kao model ponašanja. Jedan broj nasilnika želi da prekine takvo ponašanje, ali ne zna kako.
NASILJE SE NASTAVLJA
Ako pomognemo ženi, nasilje se nastavlja čak i ako ona ne ostane u vezi.
Da podsetimo, u skoro 30% slučajeva nastavlja se fiziko nasilje prema bivšim partnerkama. I kada žena napusti muškarca koji je zlostavlja, on ima tendenciju da je prati, uznemirava i da nastavi zlostavljanje bez obzira na prekid veze/braka. Često smo svedoci novinskih izveštaja u kojima se navodi da većina žena koje su ubijene od strane partnera, najčešće ubijene onda kada su htele da prekinu nasilje i da napuste partnera ili da se razvedu. Sa druge strane, ove žene svedoče da nasilje prestaje onda kada nasilnik nađe novu žrtvu. Dakle, čak i kada žena napusti nasilnika, nasilje nije zaustavljeno, jer on ulazi u nove veze i javljaju se potencijalno novi odnosi koji mogu biti nasilnički.